ŽIVOT JE MORE

• 08.05.2020.

Učenički rad osvojio je 1. mjesto na natječaju „Matičina nagrada 2019.“

 

ŽIVOT JE MORE

 

Sjedeći na morskom žalu, dok me zlatni gorostas nježno miluje po licu, promatram more i razmišljam. Širom otvorenih očiju upijam nesvakidašnji prizor sinjeg mora, nastojim zadržati njegovo umirujuće ljeskanje i kad sklopim oči na obali svojih misli.

 

Vrele stijene škaklju mi stopala i pozivaju me da se pokrenem, odajući da je dug put preda mnom. Valovi što zapljuskuju obalu podsjećaju na sve tegobe koje život nosi, a njihovo povlačenje je znak da nakon svih bura i nevera dolazi smiraj. Shvaćam da niti najsnažniji valovi ne traju vječno, nego se povlače u suton, ostavljajući smiraj iza sebe. Zato volim svoj razgovor s morem, njegovo tiho penjanje, prosipanje zlata po pučini. Tad se zapitam tko sam i što sam, gdje je moj početak i kraj?! Jesam li ovdje dolutala bez plana i cilja, ili je moja zadaća ozariti svoje bližnje pozitivnom mišlju?! Zaključujem da nitko, pa čak ni galeb što nadlijeće more, nije na ovom planetu igrom slučaja, nego ima svoje poslanje. U trenutku kad se plavo nebo odijeva u crnu večernju halju, uviđam da ni ja neću moći vječno uživati u uzburkanom moru. Ono me tad stane tješiti da će sve ono lijepo možda i nestati, ali da zaboravljeno biti neće. Posljednji sunčev trak maše mi s obzora, dajući do znanja da će sutrašnje jutro otvoriti novu, uzbudljivu stranicu moga života.

 

Prije nastavka plovidbe na valovima mora, udahnem još mrvicu svježeg mediteranskog zraka. Pogledam more: neobično mirno i spokojno, a koliko je brodoloma, grmljavina i nevera iza njega?! Tako je sa svima nama – nije svaka oluja poslana da uništi neki život, nego da razbistri misli te otvori pute ka konačnom cilju!

 

Josipa Čović, IX.b
Osnovna škola Biograci